{"id":1061,"date":"2013-03-23T05:56:53","date_gmt":"2013-03-23T04:56:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.radonic.net\/wblog\/?p=1061"},"modified":"2019-11-01T23:04:57","modified_gmt":"2019-11-01T22:04:57","slug":"hladno-vrijeme-i-vru%c4%87a-muzika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/?p=1061&lang=hr","title":{"rendered":"Hladno vrijeme i vru\u0107a muzika"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/p>\n

\"Cloud<\/a>
Stra\u0161no dobra fora. Jednostavno te zove da se igra\u0161<\/figcaption><\/figure>\n

Uglavnom, trebalo mi je nekoliko dana da mi se priviknem na novi bioritam a time i da u\u0111em u svoj standardni ciklus prekasnog lijeganja i te\u0161ke patnje pri ustajanju.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna stvar koja je garantirala da \u0107e mi dramati\u010dno rasturiti bilo \u0161to \u0161to bi se moglo nazvati rutinom bila je \u010dinjenica da je hotel u kojem sam odsjeo, ponosno 100% nepu\u0161a\u010dki. No, kako je \u010dovjek prilagodljiva \u017eivotinja i to se nekako pre\u017eivljava. Istina, ne poma\u017ee \u0161to je vani uglavnom relativno hladno i apsolutno vjetrovito \u0161to sve zajedno ba\u0161 ne tvori idealne uvjete za pu\u0161enje na ulici. Kombinacija hladno\u0107e i vjetra je i\u0161la dotle da sam morao kupiti kremu za ruke (kako metroseksualno to zvu\u010di) jer mi je ko\u017ea na rukama pucala na sve strane \u0161to je rezultiralo s puno malih krastica a \u0161to pak rezultiralo time da sam djelovao malo, u nedostatku bolje rije\u010di, gubavo.<\/p>\n

No tu\u017ena je \u010dinjenica bila da od pu\u0161enja u zatvorenom prostoru, od 2008, u Chicagu nema ni\u0161ta.<\/p>\n

\"Neboderi\"<\/a>
Lijevo je moj ured a desno Trump Tower<\/figcaption><\/figure>\n

Posao kao posao nije bio ni\u0161ta posebno, \u010dak bi se i moglo postaviti pitanje smislenosti cijelog putovanja no to je ve\u0107 neka druga pri\u010da. Zgodno je bilo to \u0161to mi je od hotela do posla trebalo otprilike 5 minuta laganog hoda a onda bih do\u0161ao do ogromnog nebodera u kojem je ured, okrenuo se a preko ceste vidio jo\u0161 ogromniji neboder – Trump Tower. Na moje razo\u010daranje, nije se dogodila situacija iz holivudskih filmova gdje sirotanovi\u0107 iz neke daleke male zemlje slu\u010dajno naleti na vrlo bogatog gospodina s neobi\u010dnom frizurom (zlobnici bi rekli perikom), oni se sprijatelje a bogati gospodin ka\u017ee “You are hired” i na\u0161 sirotanovi\u0107 odjednom sjedi u corner officeu na 105-om katu s pogledom koji dose\u017ee tri susjedne savezne dr\u017eave i s nogama na stolu po cijele dane zbraja svoju \u0161esterocifrenu pla\u0107u.<\/p>\n

Umjesto toga sam svaki dan i\u0161ao u ured gdje je sjedilo daleko vi\u0161e ljudi nego \u0161to to, prili\u010dno sam siguran, sigurnosne odredbe dozvoljavaju a od svih tih ljudi jedino ja nisam non-stop pri\u010dao po cijele dane.<\/p>\n

Prvih par dana je zapravo bilo fora jer kako je tu bio i kolega iz Luksemburga, imao sam rijetku priliku da imam nekakvo dru\u0161tvo odnosno nekog s kim se mo\u017ee oti\u0107i na ve\u010deru ili popiti kava. Jo\u0161 ako se potrefi da je to dru\u0161tvo netko s kim se mo\u017ee normalno komunicirati a ne netko s kim je svaka izgovorena re\u010denica mu\u010dna kurtoazija, jo\u0161 bolje. To je zna\u010dilo da bar privremeno mogu izbje\u0107i otu\u017enu rutinu jedenja u fast-foodu \u0161to obi\u010dno prakticiram jer to iziskuje najmanje vremena pa se time i prili\u010dno deprimantan proces jedenja u samo\u0107i svodi na minimum.<\/p>\n

Dodatni benefit hotela u kojem smo odsjeli je to \u0161to se nalazi usred gomile restorana, kafi\u0107a klubova i svih tih divota tako da smo osim u klopi mogli u\u017eivati recimo i u muzici.<\/p>\n

Kolegi se i\u0161lo u nekakav jazz klub koji je, ispostavilo se, to\u010dno preko puta hotela. Iskreno, meni se to \u010dinilo kao vrlo konfekcijska varijanta jazz kluba (ka\u017ee \u010dovjek koji je u \u017eivotu bio u to\u010dno jednom i to u Zagrebu i to prije valjda 20 godina). Upad se pla\u0107a $10 a piva, na moje tra\u017eenje doma\u0107a, je skupa no ne i lo\u0161a, bar za moja pivi nevi\u010dna nepca. Tu je naravno i ku\u0107ni bend koji nam je osiguravao zvu\u010dnu kulisu i to je nekih sat vremena bilo to.<\/p>\n

Ranije tog dana lutaju\u0107i po okolnim ulicama vidio sam nekakav znak “Blue Chicago” pa smo odlu\u010dili pogledati i to. \u010cast jazzu ali ako me netko pita za glazbenu asocijaciju vezanu uz Chicago, to \u0107e uvijek biti blues a ne jazz iako opet, o svemu tome znam to\u010dno ni\u0161ta.<\/p>\n

\"Pevaljka\"<\/a>
Nije ugodno za o\u010di ali pjeva ko velika<\/figcaption><\/figure>\n

Ulaz u doti\u010dni klub opet je $10 no ovaj put se ulazi u ne\u0161to \u0161to ve\u0107 djeluje puno vjerodostojnije. Naime, gu\u017eva je, lokal je zapravo rup\u010daga, svira blues band a nakon \u0161to platite upad, pred vama se stvori \u010dovjek koji svojom pojavom svija prostor (ili u realisti\u010dnijoj varijanti, razbacuje ljude unaokolo) jer ina\u010de zaista ne znam kako se tamo kre\u0107e. Naime, kako je lokal zaista sku\u010den, a ljudi je puno, on sa svojom staturom Gup\u010deve lipe (gdje, sjetit \u0107ete se, glavna je fora biti vidjeti koliko ljudi se unaokolo mora primiti za ruke da bi se obuhvatilo cijelo drvo – u slu\u010daju ovog dragog gospodina brojka bi bila 2 ili 3, ali samo oko pasa) tu glumi razvodnika i vodi vas do va\u0161eg mjesta. Da bih vam eventualno dodatno do\u010darao \u010dovjeka morate biti ljubitelj gledanja televizije, specifi\u010dno serije Wire jer kad sam ga vidio prva mi je asocijacija bila “Proposition Joe”. Uglavnom, \u010dovjek ne pri\u010da nego te mrko pogleda, pozove te prstom da ga slijedi\u0161 i gegaju\u0107i svojih 150-ak kila krene kr\u010diti (pritom stvarno mislim “kr\u010diti”) put do \u0161anka.<\/p>\n

Tu smo ostali ne\u0161to du\u017ee nego na prethodnom mjestu jer je jednostavno bilo zabavnije. Bend koji je svirao bio je dobar za moj neistan\u010dan ukus no nisam se mogao oteti dojmu da je to dio turisti\u010dke ponude. No onda je na stage iza\u0161la njihova go\u0161\u0107a \u010dije ime nisam \u010duo no rije\u010d je gospo\u0111i poodmakle dobi i vjerojatno ne ba\u0161 najboljeg zdravlja a koja izgleda kao da je ba\u0161 do\u0161la sa \u017ee\u0161\u0107eg sparinga sa Cro Copom. No kad je zapjevala to je bila ludnica. Em ima sjajan glas em uz taj naramak godine ima i odre\u0111enu zalihu kila no to ju nimalo ne spre\u010dava da se na sceni pona\u0161a kao da joj je 25. \u0160to bi Gile iz Orgazma rekao “…sve se oko tebe ispravlja i savija” (vi\u0161e ovdje i ovdje).<\/p>\n

To je sve bila proslava zavr\u0161etka radnog tjedna a bio je tu i dio subote koji smo proveli tabanaju\u0107i po gradu, usput se i dobro smrznuv\u0161i, pogotovo prilikom fotografiranja na Lake Michigan gdje je bilo posebno vjetrovito pa je u jednom momentu postojala realna opasnost da mi, ukoliko slu\u010dajno kojim smrznutim prstom kvrcnem po ne\u010dem tvrdom, novi nadimak bude “Sinisa-four\/three\/…\/no -fingers”.<\/p>\n

\"Zgrada<\/a>\"Picassova<\/a>\"Uvijek<\/a>\"U<\/a><\/p>\n

I tako, bilo je zabavno imati dru\u0161tvo, svakako neuobi\u010dajeno za moja poslovna putovanja, no nakon par dana kolega se spakirao i zaputio doma a ja sam ostao sam u vjetrovitom Chicagu.<\/p>\n

Sasvim sam.<\/p>\n

Tako tu\u017eno.<\/p>\n

Zezam se naravno jer predamnom je bio ostatak vikenda i ono \u0161to je ponajbolje u ovom poslu (osim opscenih koli\u010dina novaca i lakih \u017eena koje se pale na konzultante :-)) – istra\u017eivanje novog grada.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uglavnom, trebalo mi je nekoliko dana da mi se priviknem na novi bioritam a time i da u\u0111em u svoj standardni ciklus prekasnog lijeganja i te\u0161ke patnje pri ustajanju. Jo\u0161 jedna stvar koja je garantirala da \u0107e mi dramati\u010dno rasturiti bilo \u0161to \u0161to bi se moglo nazvati rutinom bila je \u010dinjenica da je hotel u […]<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[41],"tags":[],"class_list":["post-1061","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-uncategorized-hr"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1061","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1061"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1061\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1061"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1061"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1061"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}