![\"\"](\"http:\/\/www.noradic.com\/wblog\/wp-content\/uploads\/2013\/03\/us_flag.gif\" "\\"us_flag\\"")
<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
\n
Iako ama ba\u0161 niti jedan dio moje egzistencije ne daje niti trunke materijala po kojem bi se snimio film, \u010ditaju\u0107i ovu nakupinu rije\u010di, zanimalo me je da li ju mogu razbiti u, uvjetno re\u010deno, filmsku strukturu. <\/em><\/span><\/p>\n Gledajte na to kao na jedan od onih rastegnutih europskih filmova o svakodnevnom\u00a0 \u017eivotu za koji se na kraju pitate: “A \u010demu sve to?”<\/em><\/span><\/p>\n \u00a0<\/em><\/span><\/p>\n – UVOD – Odrastaju\u0107i (i \u017eive\u0107i) na ameri\u010dkim filmovima, tri su glavna straha koja su me uvijek mu\u010dila pri putovanju u Ameriku: Dok na prve dvije stvari bar koliko-toliko mogu preventivno djelovati, tre\u0107a je potpuno van moje kontrole. Kako je od mene ve\u0107i pani\u010dar samo Branka, ona se pobrinula da ne sjednem na avion za Ameriku bez dodatne police zdravstvenog putnog osiguranja. S obzirom da se ve\u0107 15-ak godina vucaram po raznoraznim dijelovima svijeta a da sam pritom, usprkos sve samo ne zdravom \u017eivotnom stilu, uspio se ne ozbiljno razboljeti, iako mi se donekle \u010dinilo kao pomalo pretjerana mjera no imaju\u0107i u vidu strah broj 3 iz gornje liste, ne i potpuno nerazumna.<\/p>\n \n– ZAPLET –<\/strong><\/p>\n U utorak, svega nekoliko dana po dolasku u Chicago, zabolio me zub. Nije to bila totalno neizdr\u017eiva bol, no sasvim dovoljna da mi omete koncentraciju na poslu, malo ote\u017ea spavanje i potpuno onemogu\u0107i \u017evakanje na toj strani usta. Znalo bi mi se to i prije dogoditi (iako za\u010du\u0111uju\u0107e rijetko s obzirom na katastrofalnu kvalitetu zuba koju sam osvojio na genetskoj lutriji) tako da sam ra\u010dunao da \u0107e se cijela stvar smiriti tijekom dana. Ili sljede\u0107eg. Ili onog iza.<\/p>\n No, do\u0161ao je petak a stvar se nije smirivala pa sam se ve\u0107 ozbiljno zabrinuo jer je postojala vjerojatnost da stvar bukne do neizdr\u017eljivosti ba\u0161 usred vikenda i \u0161ta onda? Zavr\u0161it \u0107u na nekakvoj ambulanti hitne gdje me sigurno ne\u0107e do\u010dekati nekakva seksi zubarica iz holivudskih filmova nego nekakav premoreni mesar koji \u0107e napraviti tko zna \u0161to.<\/p>\n \n– RADNJA –<\/strong><\/p>\n S tim na umu, zagrabio sam u gore spomenuto osiguranje no na svoje razo\u010daranje ispalo je da \u0161to se zubara ti\u010de, pokriveni su tro\u0161kovi samo do 75 Eura. Googlaju\u0107i malo, ispada da bilo kakva posjeta zubaru u Americi ne ko\u0161ta manje od 300-ak dolara, s tim da iole ozbiljnija intervencija (ala upale, lije\u010denje korijena – \u0161to su s obzirom na simptome sve bile realne mogu\u0107nosti), vrlo lako u\u0111e u zonu \u010detveroznamenkastih iznosa. No, s obzirom na okolnosti, nisam ba\u0161 imao previ\u0161e izbora.<\/p>\n U hotelu sam se raspitao da vidim imaju li mo\u017eda kakvu preporuku za zubara no ljubazni ljudi na recepciji su mi odgovorili da hotel kao takav zubara nema (nisam ni o\u010dekivao) a da oni sami nisu iz Chicaga tako da mi ne mogu dati neku preporuku iz vlastitog iskustva. Usput re\u010deno, sti\u010de se dojam da u Americi nitko nije “od tamo” gdje se trenutno nalaze. Pritom ne mislim samo na ljude u, recimo to tako, uslu\u017enim zanimanjima kao \u0161to je rad u hotelu, gdje to toliko i ne iznena\u0111uje, ve\u0107 recimo i u financijama gdje po prirodi mog posla sura\u0111ujem sa podosta ljudi. Pravi “domoroci” se valjda kriju na nekim tajnim lokacijama.<\/p>\n No, natrag na moj problem. Najbolje \u0161to su mi mogli ponuditi u hotelu bio je hotelski lije\u010dnik no to mi u tom trenu ba\u0161 nije bilo od neke pomo\u0107i iako sam se bavio mi\u0161lju da mi mo\u017eda prepi\u0161u kakav antibiotik koji bi mo\u017eda satro vjerojatnu upalu.<\/p>\n Dakle, mogao sam se kockati i nadati da \u0107e se sve smiriti (ili se bar ne razbuktati) preko vikenda ili ne\u0161to poduzeti. Suprotno mom uro\u0111enom instinktu, ipak sam se odlu\u010dio za ovo drugo i po\u010deo guglati zubare u centru grada, tj. u blizini ureda. Zahvaljuju\u0107i valjda isplativosti posla, nije trebalo puno vremena da na\u0111em \u010ditav niz opcija te sam naprednom metodom eliminacije zasnovanoj na \u010ditavom nizu slo\u017eenih algoritama, u stru\u010dnim krugovima znanom kao “eci-peci-pec”, odabrao par zubara i poslao mailove obja\u0161njavaju\u0107i o \u010demu je rije\u010d. Nekoliko sati kasnije, jedan od tih se javio (drugi nikad nisu) i naru\u010dio me za rano poslijepodne toga dana.<\/p>\n Ordinacija je bila uistinu blizu, niti deset minuta laganog hoda, \u0161to je bilo dobro. Ono \u0161to nije bilo dobro je to \u0161to je to zna\u010dilo da se nalazi u mrtvom centru grada, to\u010dnije re\u010deno, na Michigan Avenue, \u0161to je za neupu\u0107ene glavna komercijalna arterija grada u kojoj se redom nalaze du\u0107ani najve\u0107ih svjetskih brandova, banke, konzultantske firme i sli\u010dno. Ve\u0107 sama ta \u010dinjenica bila je dovoljna da u mojoj glavi smanji moj bankovni saldo za nezanemarivu svotu no uzmaka vi\u0161e nije bilo. Mogao sam naravno tra\u017eiti zubare negdje po periferiji no to je bilo neprakti\u010dno jednostavno zato \u0161to je ured klijenta u centru tako da gubljenje silnih sati za odlazak k zubaru ba\u0161 i ne bi bilo naro\u010dito profesionalno.<\/p>\n U\u0161av\u0161i u zgradu\/neboder u kojoj je ordinacija, pitao sam vratara kojim putem da krenem u potrazi za tim i tim suiteom jer bilo dosta putokaza, hodnika i liftova a ja sam bio ve\u0107 opasno blizu ka\u0161njenja. On me je ljubazno uputio do nekog lifta kojim \u0107u, ka\u017ee on, i\u0107i do 30-og kata na kojem \u0107u promijeniti lift i njime oti\u0107i do 33-eg kata. Naime, glavnina nebodera ima 30 katova a samo dio gra\u0111evine mislim da ide do 35-og. Jasno da je mali ra\u010dunovo\u0111a u mojoj glavi, znate, onaj mali \u0107elavi \u010dovje\u010duljak s bri\u017eljivo njegovanim br\u010di\u0107ima i okruglim nao\u010dalama u bijeloj ko\u0161ulji, crnom prsluku i s crnim navlakama na podlakticama rukava, pri prolaska svakog kata u liftu uredno skidao odre\u0111enu svotu s mog bankovnog ra\u010duna tako da kad sam stigao na odredi\u0161te, bar fiktivno, bio sam vi\u0161e ili manje u osobnom bankrotu a da jo\u0161 nisam ni sjeo u zubarski stolac.<\/p>\n \n– RASPLET –<\/strong><\/p>\n Ordinacija je sve ono \u0161to ste vidjeli u ameri\u010dkim filmovima\u00c2\u00a0 zajedno s izuzetno ljubaznom recepcionerkom i vreme\u0161nim ali autoritativnim zubarrom u punoj lije\u010dni\u010dkoj munduri. \u00c4\u015aovjek je uredno poslu\u0161ao moju broken-english pri\u010du o bolovima, pogledao malo zub i ni\u0161ta posebno ne vidjev\u0161i, zamolio sestru da ga poslika. To smo odmah obavili te je par minuta kasnije opet do\u0161ao i konstatirao da se na slici ne vidi ni\u0161ta \u0161to bi ukazivalo na ne\u0161to zbog \u010dega bi zub trebalo otvarati. Samo je konstatirao da zub malo “viri”, tj. da je malo ve\u0107i od susjednih te da bi ga on malo pobrusio, tek toliko da ne lupam njime pri zagrizu.<\/p>\n Nakon \u0161to je to i obavio, bili smo zapravo gotovi te sam se vratio do recepcije gdje sam s njim i sestrom jo\u0161 malo razgovarao i neskiveno divio pogledu koji imaju iz ordinacije. Naime, s 33-eg kata pucao im je pogled na rijeku i cijeli centar grada, uklju\u010div\u0161i i neboder u kojem sam radio te Trump Tower. Zaista impresivno. \u0160to se pak zuba ti\u010de, rekao je da \u0107e mi prepisati antibiotik te da vjeruje da \u0107e se upala smiriti a time prestati i bol.<\/p>\n Kako pitanje ra\u010duna nikako nije dolazilo na red, moj je fiktivni ra\u010dunovo\u0111a postajao sve nervozniji pa sam plaho pitao koliko sam du\u017ean (mislim si, ako se tako to radi s vodoinstalaterima u Zagrebu, valjda pali i kod ameri\u010dkih zubara). A on, baciv\u0161i i mene i mog \u010dovje\u010duljka s br\u010di\u0107ima u momentalnu nesvjesticu, samo odmahne rukom i veli “Ni\u0161ta”. Dakle – ostao sam bez teksta i pritom vjerojatno izgledao retardiranije no obi\u010dno. Ono, raskola\u010dene o\u010di, otvorena usta i sve to. “Ali”, rekoh, “kako ni\u0161ta? Pa primili ste me “ho-ruk”, pogledali cijelu stvar, napravili neki posao, slikali zub…”. Veli on da nije to ni\u0161ta posebno i da nema potrebe za pla\u0107anjem. Nisam mogao odoljeti a da ne mu ne ka\u017eem da je to suprotno mi\u0161ljenju uvrije\u017eenom diljem\u00a0svijeta da je posjeta ameri\u010dkim privatnim zubarima sve samo ne jeftin, a da ne ka\u017eem, besplatan sport. “E”, veli on, “onda smo danas napravili ne\u0161to da pobijemo tu lo\u0161u reputaciju” ili ne\u0161to u tom smislu.<\/p>\n Nakon \u0161to sam se jo\u0161 jednom (ili nekoliko puta, stvarno se ne sje\u0107am) zahvalio, isteturao sam iz ordinacije i vratio se na posao dok je moj imaginarni ra\u010dunovo\u0111a vra\u0107aju\u0107i unaprijed otpisane novce, sasvim nekarakteristi\u010dno za njega, s lica brisao suze radosnice.<\/p>\n Kako sam klijentici rekao kuda idem i za\u0161to me ne\u0107e biti sat-dva, \u010dim sam do\u0161ao u ured, pitala me kako je bilo pa sam joj ispri\u010dao da je sve bilo OK no da me zaprepastilo da mi \u010dovjek ni\u0161ta nije htio naplatiti. Na to je ona poprimila jednako \u0161okirano\/retardirani izraz lica kakav sam ja demonstrirao niti pola sata ranije, rekav\u0161i da za to jo\u0161 nije \u010dula u svom ne tako kratkom \u017eivotu te da sam zaista naletio na ne\u0161to sasvim netipi\u010dno u Americi.<\/p>\n \n– KRAJ –<\/strong><\/p>\n To mi se popodne \u010dinilo da me zub manje boli no nisam bio siguran da li je to samo autosugestija ili “za ista\u010d” pa sam nave\u010der sko\u010dio do obli\u017enje apoteke, odnosno supermarketa s apotekom, da podignem taj antibiotik, zlu ne trebalo.<\/p>\n Interesantno je da se tamo lijekovi moraju “pripremiti” – \u0161to god to zna\u010dilo, tako da mi je \u017eena rekla da se vratim za desetak minuta. \u0160e\u0107u\u0107i po du\u0107anu mislio sam si da \u0107e mi sigurno naplatiti kakvih desetak dolara za to izdavanje lijeka tako da sam, kad sam se vratio na \u0161alter i ona mi rekla “9…”, na trenutak bio ponosan kako sam to dobro procijenio. Taj je trenutak trajao to\u010dno onoliko koliko je njoj trebalo da izgovori “…6 dolara i 49 centa”. Tu je sav ponos nestao, zaiskrila je jedna mala suza na mom opet retardirano-izgledaju\u0107em licu a ruka je nevoljko pru\u017eila kreditnu karticu.<\/p>\n No sve u svemu, ruku na srce, dobro sam pro\u0161ao. Negdje dobije\u0161, negdje izgubi\u0161 a ako je saldo pozitivan (zapravo, relativno pozitivan), sve je OK.<\/p>\n Antibiotik nikad nisam konzumirao jer je zubobolja prestala i oteklina splasnula no jo\u0161 uvijek imam tu neotvorenu bo\u010dicu, zlu ne trebalo.<\/p>\n – EPILOG (Par tjedana kasnije) – Pogled u budu\u0107nost (koja se zapravo ve\u0107 dogodila jer vjerojatno znate, ovo nije direktni prijenos) pokazuje da me je, kada mi se dogodila potpuno ista stvar po povratku iz Amerike, antibiotik ko\u0161tao oko 6 dolara.<\/p>\n Samo ka\u017eem.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Iako ama ba\u0161 niti jedan dio moje egzistencije ne daje niti trunke materijala po kojem bi se snimio film, \u010ditaju\u0107i ovu nakupinu rije\u010di, zanimalo me je da li ju mogu razbiti u, uvjetno re\u010deno, filmsku strukturu. Gledajte na to kao na jedan od onih rastegnutih europskih filmova o svakodnevnom\u00a0 \u017eivotu za koji se na kraju […]<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[41],"tags":[],"class_list":["post-1212","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-uncategorized-hr"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1212","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1212"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1212\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1212"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1212"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1212"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"http:\/\/www.noradic.com\/wblog\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/Directors-chair1.jpg\" "\\"Directors-chair1\\"")
<\/p>\n
\n<\/strong><\/p>\n
\n– da \u0107u se na\u0107i na krivom mjestu u krivo vrijeme u dru\u0161tvu nekog manijaka toliko nafiksanog\/na\u0161mrkanog\/napu\u0161enog da bi mu se ideja da mi prere\u017ee grlo ili ispuca \u0161ar\u017eer metaka u glavu \u010dinila kao ba\u0161 dobra fora koju bi kasnije mogao prepri\u010davati svojim kompi\u0107ima u birtiji
\n– da \u0107u nehotice napraviti nekakvu glupost koja \u0107e rezultirati tretmanom ameri\u010dkim sudsvom te kona\u010dnim zatvaranjem u neku ustanovu gdje \u0107u u rekordnom vremenu postati kurva nekakvom frajeru, s vrlo lo\u0161im ukusom u mu\u0161karcima, po imenu Bubba
\n– da \u0107u se razboliti i, ili krepati pred vratima bolnice jer ne\u0107u mo\u0107i platiti tro\u0161kove, ili u\u0107i u bolnicu i pritom bankrotirati<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/www.noradic.com\/wblog\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/Reltive_positive.jpg\" "\\"Relativni")
<\/a><\/p>\n
\n<\/strong><\/p>\n