![\"\"](\"http:\/\/www.noradic.com\/wblog\/wp-content\/uploads\/2013\/10\/Flag_Mexico.jpg\" "\\"Flag_Mexico\\"")
<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
![\"\"](\"http:\/\/www.noradic.com\/wblog\/wp-content\/uploads\/2013\/10\/TaxiMexico.jpg\" "\\"Taxi_Mexico\\"")
<\/p>\n
Ako malo prekopate po internetu raspituju\u0107i se za “taxi” i “Mexico City”, odmah nakon uvodnog komentara kako je taksi ovdje prili\u010dno jeftin u usporedbi sa svjetskim metropolama, nai\u0107i \u0107e te i na (obi\u010dno boldanu, potcrtanu a ako je web dizajner pao u komu ranih devedesetih i nedavno se probudio, i blinkaju\u0107u) specifikaciju \u0161to za te novce mo\u017eete dobiti.<\/p>\n
Naime, dok u Zagrebu na\u0161i vrijedni taksisti vrijeme krate kojom partijom \u0161aha ili bele a bud\u017eet podebljavaju ponekad bezobraznim napuhavanjem tarife, meksi\u010dki im kolege imaju daleko interesantniju strategiju za ubijanje vremena i ubiranje para.<\/p>\n
<\/p>\n
Stvar je vrlo jednostavna; u\u0111ete u taksi, u neko doba shvatite da iz istog ne mo\u017eete iza\u0107i te da je pred vama posebna lokalna turisti\u010dka tura zvana “Putevima ATM-a”. Brkati voza\u010d uz zdu\u0161nu podr\u0161ku kolege s istetoviranim suzama pod okom kojeg je eto, slu\u010dajno usput pokupio, besplatno vas provozaju od jednog do drugog bankomata sve dok vas ne rije\u0161e tereta koji se natalo\u017eio na bankovnom ra\u010dunu.<\/p>\n
Kao veliko finale, odvezu vas u neki od onih kvartova gdje razumni ljudi ne ulaze ni uz podr\u0161ku samohotke i lijepo vas iskrcaju. Ako ste \u017eensko (po\u017eeljno no ne i nu\u017eno), mogu vam se potrefiti i sati posvema\u0161nje seksualne ekstaze a ako stvarno imate svoj dan, mo\u017ee vam se bogme dogoditi i da od jednog postanete dva ili vi\u0161e djelova naivnog turista.<\/p>\n
I sve to za relativno malo novaca u odnosu na druge svjetske metropole.<\/p>\n
Ra\u010dunaju\u0107i da su takve pri\u010de mo\u017eda ipak malo preuveli\u010dane, pitao sam kolegu s posla za savjet kako se dokopati hotela ako se odlu\u010dim sko\u010diti do grada. Bez puno okoli\u0161anja mi je preporu\u010dio da svratim do recepcije nekog luksuznog hotela i zamolim ih da mi pozovu taksi.<\/p>\n
Oboru\u017ean takvim informacijama, za vikend sam odlu\u010dio oti\u0107i do centra grada, jer preletiti 10000 km i onda niti vidjeti grada bilo bi malo bezveze bz obzira na potencijalno nezgodne taksiste.<\/p>\n
U hotelu su mi pozvali taksi a ozbiljni gospodin za volanom koji, kao ni ja \u0161panjolskog, nije znao beknuti ni rije\u010di engleskog, napisao mi je svoj broj telefona da mu se javim kad se po\u017eelim vratiti u hotel. Znao sam da se to naravno ne\u0107e dogoditi jer mi se ne pla\u0107a astronomski roaming a i bit \u0107u u centru grada pa \u0107u tamo na\u0107i taksi na jednom od taksi stajali\u0161ta koja va\u017ee za ponajpouzdaniji na\u010din najma taksija.<\/p>\n
Nemam ba\u0161 puno za re\u0107i o gradu jer ga nisam ba\u0161 ne\u0161to puno ni vidio. Naime, svega par sati po dolasku, po\u010dela je ki\u0161a koja je varirala izme\u0111u biblijskog potopa i \u0161togod bilo mokrije od biblijskog potopa. Istina, ra\u010dunao sam da bi moglo pasti ne\u0161to ki\u0161e pa sam upogonio svoj magi\u010dni ki\u0161obran koji sam jednom sli\u010dnom prilikom kupio na ulici u Bukure\u0161tu. Ka\u017eem “magi\u010dni” jer jedino magijom mogu objasniti \u010dinjenicu da ki\u0161obran koji o\u010dito ima sve prave sastavne dijelove, od dr\u0161ke, preko \u017eica pa do platna bez ijedne rupe, pritom posti\u017ee takvu vodnu propusnost da se \u010dini kao da ga i nema. S takvom za\u0161titom te platnenim starkama koje su s obzirom na okolnosti bile ne-ba\u0161-idealan izbor obu\u0107e, vrlo brzo sam bio mokar ko mi\u0161 a kako ki\u0161a nije pokazivala nikakvu namjeru slabljenja a kamoli prestanka, odlu\u010dio sam se zaputiti natrag u hotel.<\/p>\n
Dok je jo\u0161 bilo koliko-toliko suho, u \u0161etnji sam posebno obratio pa\u017enju ne bih li uo\u010dio neko od spomenutih taksi stajali\u0161ta no bez uspjeha. Ta bezuspje\u0161na potraga za stacioinarnim taksijem potrajala je jo\u0161 nekih sat vremena a kako je odmicalo vrijeme, ja bio sve mokriji i mokriji a bli\u017eila se i ve\u010der s njoj pripadaju\u0107im mrakom, postajao sam sve nervozniji. Nije pomoglo ni to \u0161to sam otkrio da moje mokre tenisice i jednako tako mokri metalni poklopci na ulici posti\u017eu jedinstven efekt gotovo nikakvog trenja. Da je na mom mjestu netko pametniji i poduzetniji, siguran sam da bi tu bilo materijala za otkri\u0107e koje bi revolucioniralo mehaniku, postigav\u0161i strojarski Sveti Gral – 100% u\u010dinkovitost, odnosno nulti gubitak energije, tj. nulto trenje a nedugo potom govor pri primanju Nobelove nagrade za fiziku po\u010deo bi rije\u010dima: “\u0160e\u0107u\u0107i se jednog ki\u0161nog dana po Mexico Cityu…”.<\/p>\n
No, kako se ipak tu radilo samo o meni, jedina zanimljivost vezana uz to otkri\u0107e bio je smijeh prolaznika koji su u pravom trenutku bili na pravom mjestu da posvjedo\u010de akrobacijama koje sam izvodio o\u010dajni\u010dki poku\u0161avaju\u0107i ostati na nogama kao Bambi na ledu. Ta mi se akcija ponovila tri puta s tim da sam svaki idu\u0107i put bio sve bli\u017ee padu.<\/p>\n
Kako od stajali\u0161ta nije bilo ni\u010deg, a jedini taksist s kojim sam uspio ostvariti nekakvu komunikaciju nije me htio voziti sat vremena van centra, odlu\u010dio sam ne\u0161to pojesti pa onda zamoliti da mi pozovu radio taksi koji je navodno najsigurnije rje\u0161enje.<\/p>\n
Istina, nije ba\u0161 da sam jeo u restoranu nagra\u0111ivanom Michelinovim zvjezdicama ali nije bio ni fast food te sam se neugodno iznenadio kad mi je cura u restoranu na moje pitanje da li pri\u010da engleski s prijezirom krenula rezolutno odmahivati glavom.<\/p>\n
Toliko o pozivanju taksija.<\/p>\n
U me\u0111uvremenu je pao i mrak, a od taksija bilo je jedino za vidjeti one u vo\u017enji, a da se kratko vratim na savjete o taksiranju u Mexico Cityu s po\u010detka, negdje u tre\u0107em odlomku obi\u010dno apeliraju na ljude da ne uzimaju taksije na ulici, a pogotovo ne po no\u0107i.<\/p>\n
Tek nakon jo\u0161 nekog vremena \u0161ljapkanja po gradu, napokon sam nai\u0161ao na parkirani taksi. Kako je zadovoljavao sve sigurnosne preduvjete koje su dobri ljudi naveli na internetu, od boja auta, (crvena i zlatna), preko registracije (bijela s slovom na po\u010detku, brojevima u nastavku) i dozvole zekeljene na staklu, uz pomo\u0107 papira sa hotelskom adresom, gestikulacija i mumljanja na nekom niti meni razumljivom spanglishu, sporazumjeli smo se da \u0107e me otfurati u hotel za vjerojatno prenapuhanu ali meni ipak prili\u010dno razumnu cijenu od svojih 20-ak dolara.<\/p>\n
Negdje na pola puta taksi je skrenuo i stao na benzinskoj. Tu sam napola o\u010dekivao da \u0107e se otvoriti vrata i u\u0107i onaj njegov prijatelj s istetoviranium suzama no ni\u0161ta se tako uzbudljivog nije dogodilo te smo nakon tankiranja krenuli prema hotelu. Ki\u0161a je i dalje lijevala a stakla su bila zahukana tako da je i ono malo \u0161to se dalo vidjeti vani prolazilo uglavnom u mokroj maglici a ja sam se, zadovoljan \u0161to me, kako stvari stoje, danas nitko ne\u0107e pretvoriti u razlomak, opustio i \u010dekao da do\u0111emo do hotela.<\/p>\n
No, u neko sam doba primjetio FedExovu zgradu, kakva je igrom slu\u010daja i u blizini mog hotela ali u krivom smjeru, odnosno gledaju\u0107i od centra, iza hotela. Dok sam jo\u0161 procesirao tu slu\u010dajnost, nai\u0161la je i zgrada IBM-a koja je, opet slu\u010daja, tako\u0111er blizu, ali tako\u0111er iza hotela. Uto se Sherlock u meni napokon probudio shvativ\u0161i da je voza\u010d fulao hotel. E sad, treba imati na umu da se tu radi o rubu grada koji je krcat petljama i autoputevima, tako da krivo skretanje mo\u017ee zna\u010diti poprili\u010dan obilazak grada od 20-30 milja ljudi (ovisno koga se pita).<\/p>\n
Moje energi\u010dno gestikuliranje sa zadnjeg sjedala isprva ba\u0161 nije davalo rezultate no uskoro je voza\u010d doku\u010dio da ili \u010dudak na zadnjem sjedalu ima epilepti\u010dni napadaj ili ne\u0161to nije u redu s njegovom vo\u017enjom. Kako (jo\u0161) nije bilo pjene na mojim ustima, uvidio je da je fulao a to je dao do znanja time \u0161to je na mjestu gdje se cesta po kojoj smo se vozili ra\u010dvala u dva smjere, upitno digao ruke u stilu: “Kud sad?”. U strahu da fakat ne krenemo na neplanirani izlet u Guadalajaru, nisam mu imao vremena obja\u0161njavati koja je njegova a koja moja uloga u tom autu niti to da za smjer pita \u010dovjeka koji je svojim (be)smislom za orjentaciju sposoban svakom GPS-u uzrokovati ozbiljnu krizu identiteta. Sre\u0107a u nesre\u0107i je \u0161to je to vi\u0161e ili manje predio kroz ili u blizini kojeg su me svakodnevno vozali na i s posla tako da sam imao bar generalnu ideju kuda nam je i\u0107i no to malo zna\u010di na petljama gdje \u010desto krene\u0161 lijevo a zavr\u0161i\u0161 desno i obrnuto.<\/p>\n
Kako sam za taj dan valjda ve\u0107 ispucao svoju porciju pehova, moje instrukcije su nas ipak odvele u pravom smjeru te se na kraju ipak sve sretno zavr\u0161ilo dokotrljavanjem do hotela.<\/p>\n
To je bila subota. Nedjelju sam proveo niti u jednom trenutku udaljen vi\u0161e od 20 minuta \u0161etnje od hotela.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ako malo prekopate po internetu raspituju\u0107i se za “taxi” i “Mexico City”, odmah nakon uvodnog komentara kako je taksi ovdje prili\u010dno jeftin u usporedbi sa svjetskim metropolama, nai\u0107i \u0107e te i na (obi\u010dno boldanu, potcrtanu a ako je web dizajner pao u komu ranih devedesetih i nedavno se probudio, i blinkaju\u0107u) specifikaciju \u0161to za te […]<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[98],"tags":[],"class_list":["post-1290","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-mexico"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1290","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1290"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1290\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1290"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1290"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1290"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}