{"id":2405,"date":"2014-11-23T13:17:59","date_gmt":"2014-11-23T12:17:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.noradic.com\/wblog\/?p=2405"},"modified":"2022-01-14T12:42:32","modified_gmt":"2022-01-14T11:42:32","slug":"vikend-u-bijeloj-kuci-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.noradic.com\/wblog\/?p=2405&lang=hr","title":{"rendered":"Vikend u Bijeloj Ku\u0107i"},"content":{"rendered":"

<\/p>\n

<\/p>\n

\"IMG_5198_crop2_fix_m\"<\/p>\n

Ne, ne u toj<\/em> <\/strong>Bijeloj Ku\u0107i.<\/p>\n

Nije me bilo u Casablanci eto, ve\u0107 skoro dvije godine.<\/p>\n

Ne mogu re\u0107i da mi je posebno falilo iako mi je grad OK, no posao – ne ba\u0161. Nisam veliki fan generaliziranja po nacionalnoj osnovi (te ovi su glupi, te ovi su ru\u017eni, te ovi nemaju smisla za humor,…) no moja se iskustva \u0161to se posla ti\u010de poklapaju sa uvrije\u017eenim stereotipima za ovaj dio svijeta.<\/p>\n

Jednostavno re\u010deno, kad govorimo o poslu, sve ono \u0161to (opet na temelju stereotipa) recimo \u0161vicarci jesu, ovda\u0161nja raja nije. Ja sam me\u0111u zadnjima \u010dija \u0107e slika zavr\u0161iti u enciklopediji uz termin “vrijedan” no ovda\u0161nja ekipa \u010dak i mene mo\u017ee dovesti do ludila.<\/p>\n

No vratimo se na pozitivne stvari. Klima je sjajna, cijene su negdje u rangu Zagreba (\u0161to je za lokalce koji imaju skoro upola manju prosje\u010dnu pla\u0107u od nas dosta nezgodno), kafi\u0107a koliko ho\u0107e\u0161 (vrrrrlo bitna stavka na mojim putovanjima), grad je moderan ali ako se malo zagrebe po povr\u0161ini ima dovoljno lokalnih specifi\u010dnosti u smislu na\u010dina \u017eivota, arhitekture, hrane i sl. da bi \u010dovjek osjetio da se ipak nalazi na drugom kontinentu i u vrlo razli\u0107itoj kulturi \u0161to sve skupa \u010dini puno zanimljivijim.<\/p>\n

No, kako sam ovdje ve\u0107 proveo podosta vremena, vi\u0161e ili manje sam obi\u0161ao \u0161to me je zanimalo tako da sam se ovaj vikend na\u0161ao u nezgodnoj situaciji da:<\/p>\n

– nemam toliko posla da moram raditi<\/p>\n

– vrijeme je fenomenalno za na\u0161 pojam sredine 10. mjeseca (iako, sasvim neuobi\u010dajeno, sli\u010dno je vrijeme i u Zagrebu)<\/p>\n

– nemam nikakvu ideju \u0161ta bih radio<\/p>\n

<\/p>\n

<\/p>\n

Obilazak<\/h2>\n

Kako ustaljeni ritam “ku\u0107a-pos’o” odnosno hotel-ured stvarno dojadi do vikenda a i kako rekoh, vrijeme je sjajno \u0161to kod mene proizvodi “moram iza\u0107i van” efekt, krenuo sam malo lunjati unaokolo s labavom idejom da svratim do nekakvog muzeja kojeg su spominjali na internetu (muzej Abderrahman Slaoui). Interesantno je da u ovako velikom gradu imaju izrazito malo muzeja (jedan od tih je i jedini<\/p>\n

\u017didovski muzej u arapskim zemljama ali nekako nisam bio raspolo\u017een za to). Zato imaju tre\u0107u najve\u0107u d\u017eamiju na svijetu koja je navodno ko\u0161tala skoro milijardu dolara te shopping centar kakvog nema u Hrvata (Morocco Mall) gdje se umjesto (ili uz) Deichmana i H&M-a nalaze i firme ala Prada, Cartier, Louis Vuitton i sli\u010dni du\u0107ani za ne-tako-\u0161iroke narodne mase.<\/p>\n

Prije bilo kakavog obilaska, red je popiti jutarnju kavu i pro\u010ditati novine done\u0161ene iz Zagreba. Taj se obavezni dio dnevnog rasporeda obavio u obli\u017enjem kafi\u0107u koji uz pristojnu kavu po pristojnoj cijeni pru\u017ea i neprekidan izvor zabave. Naime, vanjski su stolovi postavljeni na trotoar uz cestu koja je relativno mirna, \u0160to zna\u010di da nema tri trake i ne kri\u017ea se s jo\u0161 dvije iste takve, ali je cirkulacija automobila konstantna a \u0161o je jo\u0161 va\u017enije, osim kafi\u0107a ima tu i nekih du\u0107ana tako da se gotovo stalno netko u ili isparkirava. I to je ta zabava koju sam spomenuo. \u010cini se da ovdje svatko ima bar tri auta u gara\u017ei a koliko god je Casablanca zapravo moderan grad sa \u0161irokim ulicama, parkirnih mjesta nikad nema dovoljno tako da jo\u0161 nisam vidio slu\u010daj da je netko odustao od parkiranja zato \u0161to mu je bilo preusko. Nepisano pravilo temelji se na formuli:<\/p>\n

If (parking plac >= du\u017eina auta + debljina lista papira) Then Parkiraj<\/code><\/strong><\/p>\n

Nije bitno ako to parkiranje potraje pet minuta s nebrojenim naprijed-nazad manevrima, bitno je da je auto sparkiran. Tu je od presudne va\u017enosti tzv. ljudski parking metar. Naime, iako na nekim mjestima postoje pravi parking metri, na drugima ih nema te je tu me\u0161tar koji utjeruje pla\u0107anje a istovremeno radi i kao koordinator distribuciuje parkirnih mjesta te ne\u0161to kao hodaju\u0107i i vi\u010du\u0107i parkirni senzor.<\/p>\n

Kad ve\u0107 spominjem aute, nikad i nigdje nisa<\/p>\n

m vidio toliko Range Rovera na jednom mjestu iako ni drugih luksuznih marki ne fali. Ima\u0161 dojam da svatko dobije po jednog besplatno kad recimo otvori ra\u010dun u banci. Da stvar bude zanimljivija, uglavnom ih voze \u017eene. Ne aludiram tu (nu\u017eno) na voza\u010dke vje\u0161tine nego si mislim da bih i sam jako razmislio da li bih \u017eelio voziti takvu mrcinu kroz gradsku gu\u017evu.<\/p>\n

S reguliranom razinom kofeina krenuo sam u \u0161etnju. Kako je gore spomenuti muzej vrlo blizu ureda u koji ionako svaki dan tabanam zaputio sam se malo zaobilaznim putem em raznolikosti radi, em \u0161to se tako ponekad prona\u0111e ne\u0161to zanimljivo.<\/p>\n

Ni\u0161ta od toga ovaj put.<\/p>\n

“Katedrala”<\/h2>\n

Iako nisam na\u0161ao ni\u0161ta posebno zanimljivo, zaobilazak ipak nije bio potpuno beskoristan jer sam putem nai\u0161ao na katedralu koju sam jednom vidio pod pauzom i mislio si kako bi trebalo svratiti – i onda zaboravio.<\/p>\n

Slu\u017ebeno se zove Cathedrale Sacre-Coeur s tim da nikad slu\u017ebeno niti nije bila “katedrala” a od 1956-e bogami niti crkva, no za mene trubu, neka bude katedrala. Iako je gra\u0111evina prili\u010dno grandiozna, vidi se ve\u0107 izvana da se ba\u0161 ne odr\u017eava. Nalazi se na velikom ogra\u0111enom placu s puno zelenila uklju\u010div\u0161i i palme, no ako se malo zaviri iza ugla, nai\u0111e se na sme\u0107e, neure\u0111eno zelenilo i sli\u010dno. Kako je sama gra\u0111evina, rekao bih, zapravo betonska konstrukcija, i na njoj se vidi zub vremena no s obzirom da joj je 80-ak godina, dobro se dr\u017ei.<\/p>\n

Vrata su bila otvorena pa je valjalo naviriti se. Ispostavilo se da je u tijeku nekakva izlo\u017eba u sklopu umjetni\u010dkog bijenala, a kako je bila besplatna i nije \u0161kodilo skloniti se malo sa sunca, proveo sam unutra nekih sat vremena pregledavaju\u0107i \u010duda moderne umjetnosti. Kako to ve\u0107 biva s modernom umjetno\u0161\u0107u, ponekad se \u010dovjek pita “tko tu koga” no bio je tu i eksponat koji mi je omogu\u0107io da bez fige u d\u017eepu ponosno mogu re\u0107i da mi se svi\u0111a te da napokon razumijem \u0161to je umjetnik (zaboravio sam provjeriti no gotovo sam siguran da nije umjetnica) htio re\u0107i. Ostavit \u0107u vam da sami otkrijete o kojem se eksponatu radi.<\/p>\n

Tek kad sam krenuo iza\u0107i te kad me presreo stri\u010dek koji je tamo sjedio i odgestikulirao jednu rundu, shvatio sam da se mogu istra\u017eiti i gornji dijelovi gra\u0111evine – uz simboli\u010dnu naknadu od cca 15 kuna.<\/p>\n

Prvi nivo vodi do, u svom posvema\u0161njem neznanju terminologije sakralne arhitekture, galerije gdje bih si ja zamislio da je neko\u0107 stajao i pjevao crkveni zbor. Sada nema nikoga i ni\u010dega ali se pru\u017ea lijep pogled na cijelu unutra\u0161njost koja je, ako ne posebno prekrasna, dojmljiva u svojoj veli\u010dini i bjelini (cinik bi rekao sivilu).<\/p>\n

\"Katedrala\"<\/a><\/p>\n

Kako su stepenice vodile dalje zaputio sam se gore ne u\u017eivaju\u0107i posebno u smradu nebrojenih slojeva golubljih, da prostite, govana jer se \u010dini da je to njihova stalna rezidencija. Spiralne stepenice su uske s ogradom \u0161to je dobro utoliko \u0161to minimizira mogu\u0107nost da te, ako ti se pod nogom odvali komad stepenice, pouzdana gravitacije po\u0161alje u vjerojatno jo\u0161 posraniji podrum par desetaka metara ni\u017ee dok s druge strane \u010dini izbjegavanje doticanja bilo \u010dega (a podsje\u0107am, uglavnom sve je zasrano) relativno delikatnim zadatkom.<\/p>\n

Idu\u0107a stanica bio je krov. Po njemu se mo\u017ee uredno \u0161etati te u\u017eivati u opet, ne spektakularnom ali dojmljivom, pogledu na grad. Ono \u0161to me je najvi\u0161e fasciniralo \u010dinjenica je da je betonski krov solidno izglancan prirodnim elementima te ima neke zanimljive, prili\u010dno strme povr\u0161ine na \u010dijim krajevima nema ni\u010dega osim slobodnog pada na beton\/travu\/palmu 10-15 metara ni\u017ee a pritom nema niti rukohvata niti ograde pa \u010dak niti upozorenja budalama da paze kuda i kako hodaju. U Europi a pogotovo Americi takvo \u0161to bilo bi opasano bodljikavom \u017eicom pod budnim okom kamere i\/ili de\u017eurnog redara.<\/p>\n

\"Panorama\"<\/a><\/p>\n

Nakon nekoliko ispucanih redova panorama koje \u0107ete vidjeti dolje te jednog selfija (koji ne\u0107ete jer, vjerujte mi, ne \u017eelite ga vidjeti) krenuo sam dalje po stepenicama da bih se napokon na\u0161ao na vrhu odnosno tornju koji je opasan balkonom s kojeg pru\u017ea jo\u0161 bolji i dalekose\u017eniji pogled na cijeli grad \u0161to pak inicira jo\u0161 jedan kompulzivni panorama session.<\/p>\n

Muzej<\/h2>\n

Nau\u017eiv\u0161i se pogleda i svje\u017eeg zraka, spustio sam se niz stepenice ne u\u017eivaju\u0107i niti u pogledu niti u udisanju pra\u0161ine od sasu\u0161enog golubljeg dreka te se zaputio do moje originalne destinacije svega koju minutu \u0161etnje dalje.<\/p>\n

Kako to \u010desto biva, usputna stanica se pokazala zanimljvijom od mjesta na koje sam se originalno zaputio. Muzej\u010di\u0107 je bio zgodan, s kolekcijom filigranski detaljnih izlo\u017eaka te mno\u0161tvom reklamnih plakata iz prve polovice 20. stolje\u0107a (od kojih je bar jedan groteskno  neprikladan u sada\u0161njem kontekstu).<\/p>\n

Iako sam imao labavu namjeru, sutradan se nisam odlu\u010dio iskoristiti blagodat bazena lociranog na krovu hotela pa sam dan proveo prema klasi\u010dnom rasporedu s redom ispijanja kave, redom \u0161etnje do obale (gdje sam otkrio da su izgradili jo\u0161 jedan \u0161oping centar i apartmane koji mora da ko\u0161taju malo bogatstvo) uz gackanje po pijesku, da bi se sve zaokru\u017eilo s ispijanjem jo\u0161 kave, nekakvom brzinskom klopom i povratkom u hotel.<\/p>\n

<\/p>\n

<\/p>\n\n\n